Gorski kotar s razlogom u demografskom i gospodarskom smislu ide u red tužnijih hrvatskih područja – kad je nekolicina smještajnih jedinica namijenjenih turizmu u pitanju – apsolutni vrh kontinentalne Hrvatske
Od kad je »Zelenog srca Hrvatske«, kako se ne bez razloga tepa Gorskom kotaru, od tada je i truda da on uza sve svoje komparativne prednosti bude i – turistička regija. Bezbroj je, pa i kad se osvrnemo samo na najnoviju povijest, dogovoreno strategija ili samo inicijativa koje su tome trebale pomoći.
Uostalom, upravo 13. prosinca ove godine još će jednu takvu strategiju, kako najavljuje u Delnicama na posebnoj konferenciji, prezentirati i sam ministar turizma Gari Cappelli. Vrlo je rezolutan u stavu da će upravo ona biti – presudna. Točka preokreta koja će konačno goranski turizam dovesti na kvalitativnu razinu sličnih regija u Austriji, Italiji ili Sloveniji s kojom je Gorski kotar zemljopisno tako sljubljen, a da je u naravi gospodarski od nje nevjerojatno – udaljen.
Lovci vole Medvjedov panj
– Da bi moglo biti i puno bolje – bi. Ali da i ovako dobro poslujemo, poslujemo. U našem slučaju jako su izdašni gosti lovci iz Italije. Ali puno je tu i mladih obitelji, kompaktnih društava, a da bi bilo još i bolje, u planu nam je izgradnja bazena kako bi naš mini sportski kompleks bio u cijelosti zaokružen, spreman gostima ponuditi sve što žele.
Pozorno smo slušali Zdravka Kendu, uspješnog tvorničara iz Zaprešića koji je svojevremeno kupio Radin, tvornicu namještaja u Ravnoj Gori. Kupio je i školu koju je bio pretvorio u salon namještaja, a kad je došla kriza, sve je zajedno pretvorio u set od niza apartmana.
Vrlo luksuznih i jako dobro opremljenih. Gima koji se nalazi na vrhu te zanimljive zgrade u središtu Ravne Gore ne bi se postidili ni profesionalni centri, a nakon svega – sjeli smo u automobile. Pravac šumovito zaleđe ovog zanimljivog goranskog središta i šumska vila Medvjedov panj smještena na skoro tisuću metara nad morem. Vrlo polivalentna i prilagodljiva raznim funkcijama, oduševljava okolišem kao i – hranilištem za medvjede. Koji ga itekako koriste. Zapravo – nevjerojatna simbioza prirode i turizma. I naš zadovoljni domaćin Kenda.
Potom pravac Hlevci. I jedan od najvećih pozitivnih šokova čitave ovogodišnje akcije. Jer villa Nube ide u red najljepših koje smo vidjeli u dosadašnjoj analizi finalista Najiznajmljivača. Apsolutno arhitektonski uronjenih u okoliš, sjajne funkcionalnosti… Ma naprosto raj u goranskom countrysideu. A svega nekoliko kilometara od autoceste.
– Poštovanje tradicije izvorne arhitekture te korištenje apsolutno ekoloških materijala, primjerice za oblaganje fasade koristili smo drvo, sibirski ariš, bili su nam najvažnija misao vodilja dok smo osmišljavali projekt, istaknuo nam je Filip Oblak, Zagrepčanin čiji su korijeni baš s područja Hlevci.
Nube savršenstvo
Sve je u toj vili povezano unutarnjim komunikacijom, ispred nje je pristali bazen, u podrumskim prostorijama goste čeka ponuda najboljih hrvatskih vina,… Istinski, maksimalni luksuz koji će posebno cijeniti ljudi kojima su životne postavke slične onima kojima se prigodom gradnje rukovodio vlasnik. Odlazimo, teška srca jer dobra energija koju isijava Villa Nube je toliko jaka da je jedina želja koja se javlja kod posjetitelja – ostati. I potpuno nesputano uživati. U svakom detalju i trenutku u njoj provedenom.
Vozeći prema Starom Lazu, fotoreporter Roni Brmalj i direktorica TZ-a Viškovo Marina Jurić, uz dozu čuđenja počeli su Gorski kotar doživljavati na drugačiji, bolji i privlačniji način.
I još dok se impresije koje su nam stvorili Kenda i Oblak nisu smirile, Stari Laz i još jedan Zagrepčanin čiji su korijeni iz tog mjesta tako da mu se danas, kao uspješni mladi stručnjak, želio vratiti posvetom njegovoj graditeljskoj prošlosti, kao i prošlosti svoje obitelji.
Damir Fak osmislio je i na sjajna način renovirao starinu zadržavši joj u cijelosti istu formu. Karolina Mountain Lodge je tipična goranska seoska kuća u kojoj su ispod bili stajski prostori, iznad se čuvalo sjeno ali su u drugom dijelu živjeli i ljudi. Fak je kući, smještenoj uz samu prometnicu, apsolutno posebnim autorskim pečatom dotaknutoj dodao čitav niz modernističkih elemenata što se ogledaju u bojanju tamno, tamno sivim bojom fasade i elemenata uz nju, zanimljivom ogradom i vrlo inventivnim roštiljem.
Unutrašnjost je poštovala izvornost ali je opet doživjela i snažni suvremeni pečat tako da Faka i njegove ideje možemo izdvojiti kao jako, jako dobar primjer na koji se način treba adaptirati starine. Ne kopirati, ne stvarati iluziju kako sve zajedno nije nikad mijenjano nego poštujući izvornost dati svemu i snažan pečat vremena današnjeg.
I onda za kraj tog senzacionalnog goranskog niza – čista romantika, kućica iz bajke! Nalazi se u Sungeru, a mlada obitelj Černe dala joj je naziv Chalet Calla. Građena u tipičnom planinskom stilu s ekstremno kosim krovom pruža jako dobru funkcionalnost, pa tako i u podrumskim prostorijama gdje je mjesto za druženje, ali od konkurencije ju iznad svega izdvaja nevjerojatna inventivnost uređenja unutrašnjosti. Apsolutno toplina doma! S obzirom da nas je dočekao par Černe sa svojom najmlađom djevojčicom, teško se bilo oteti dojmu kako smo zapravo došli u njihov dom, ne u kuću koja se iznajmljuje.
Čak i krave
Put prema Fužinama donosio je nove impresije, pa čak i »čudo neviđeno« stado krava koje su pasle nedaleko križanja za Slavicu. Petak, rani popodnevni sati.
Villa Moya na samom ulazu u Fužine, s odličnim pogledom na jezero. Dočekali su nas vlasnici Ivica i Ivan Lugarov, inače vlasnici i restorana u Poreču koji u Fužinama imaju već dva svoja objekta.
Krenuli smo u razgledavanje brojnih apartmana, no s puno smo razumijevanja prihvatili i ispriku vlasnika kako su u velikom poslu jer očekuju – 24 gosta! Kako kažu, nema te sezone u kojoj Fužine ne rade dobro tako da je njima s mora fužinska turistička priča skoro – nevjerojatna. S razlogom, jer koliko je god Poreč bio jedna od najvažnijih perjanica hrvatskog turizma, prema onom što su nam rekli broj dana u kojima se iznajmljuje Moya, malo se što u istarskoj turističkoj metropoli može približiti.
Kraj goranske priče ostavili smo za Crni Lug. Sobe u privatnoj kući Antuna Raukara nalaze se vrlo blizu ulaska u NP Risnjak što im omogućava veću frekvenciju no kako ističu vlasnici, gosti se ne zadržavaju duže. Mada, zadovoljni su svojom iznajmljivačkom pričom. Baš kao što je s njome zadovoljna većina goranskih iznajmljivača.
Gorski kotar treba razvojnu pomoć? Po jutru u kojem smo obišli prva tri objekta, on je već i sam jako dobro iskoračio u jako visoke turističke vode. A ako se po tom i takvom jutru dan poznaje, lako je ministru Cappelliju najavljivati preokrete, u četvrtak 13. prosinca. No, no, znamo, znamo – znamo da nije lako jer u gospodarskom smislu opća goranska slika sve je samo ne ružičasta tako da je intervencija u turizam također neophodna.
Ono što ipak veseli, i što bi bio opći zaključak ove priče, činjenica je da je »zeleno srce Hrvatske« u svoje krilo privuklo nekoliko investitora koji se nisu bojali uložiti i po nekoliko milijuna kuna u vrhunske objekte koji također čekaju – trenutak općeg goranskog gospodarskog preokreta. Vremena u kojem će to naše specifično »srce« konačno zakucati veselim i pravilnim ritmom.
Tko su finalisti
Finalisti s područja ovogodišnje akcije Najiznajmljivač su i naši dobri poznanici, i lani visoko rangirana Villa Japodi iz Sungera što po mnogim parametrima ide u red najzanimljivijih malih kontinentalnih hotela u Hrvatskoj. Nalazi se na parceli koja odiše prostranošću i slobodom, baš kao što je to i njezina unutrašnjost, posebno u zoni dnevnih prostorija. Svakako, i sobe su vrlo luksuzne, raskošne, naprosto otmjene.
Do ovako visokog ranga natjecanja stigao je i Luka Vesel iz Kozjeg vrha s kućom, kompleksom za odmor Holliday Home & Spa, baš kao i kuća za odmor Robin’s Hood Roberta Beljana smještena na osami nedaleko Skrada.
I za kraj – apartmani super vrijedne, agilne i gostima omiljene Sabine Urbanc koja je sudjelovala na nizu natjecanja na kojima se ovjenčala s nekoliko nagrada. Smještena skoro u samom središtu Fužina ona sa svojim objektom odlično posluje, već ima niz stalnih gostiju što i ne čudi jer uz sve komparativne prednosti ona apsolutno pokazuje i dokazuje maksimu kojom se ponosi i Hrvatska turistička zajednica prema kojoj – ljudi čine uspjeh u turizmu.
Edi Prodan
Fotografije: Roni BRMALJ