Veliki kapaciteti, iznimna kvaliteta, ali i jako skomna zimska popunjenost karakteristika je koju zatječemo na svim kvarnerskim otocima, inače jednim od najljepših predjela Hrvatske
Može i tako kako vi kao i sustav vrednovanja smještajnih jedinica kaže »robinzonski turizam«, ali čini mi se da je ovaj moj kutak Krka na kojem se čovjek uistinu može isključiti iz problema bliži jednom drugom pojmu – hemingvejevski turizam.
Tu je more, u dvorištu, tu se lovi riba, ali tu su i zadovoljstva koja donose punokrvni život, strasti, tu su, da se mene pita – svi gušti svijeta. Ovim nam je riječima svoj apartman, kuću za odmor, svjetionik i tko zna što sve još ne opisao Željko Znidaršić, zakupac svjetionika Vošćica, bolje poznatog kao Lanterna Maltempo.
I u pravu je jer smještaj, atmosfera kao i uređenje tog objekta izazivaju pravu bujicu emocija i asocijacija. I, sasvim je sigurno jedna od njih slavni, apsolutno strasni književnik Ernest Hemingway.
Na korak do aerodroma
– Prvo je trebalo odvesti kamione smeća. Pa obaviti građevinske radove i na kraju namještajem unijeti završnu emociju objekta. Mislim da sam uspio, ni u čemu nismo pretjerivali, a i reakcije gostiju su slične razmišljanju kojim sam se vodio prilikom uređenja, nastavlja Znidaršić.
Dvije spavaća sobe, kuhinja, prostrano. Odvojeni sanitarni čvor i privlačna kuhinja. Veliko dvorište i mjesto za roštiljanje. Pa zakuci u kojim se gosti druže kad bura postane mnogo jača od osvježavajućeg vjetra. Apsolutno privatna plaža.
Jer na taj se dio Voza nitko slučajno ne dolazi kupati. Je, baš nešto kao komadić raja na Krku. Ono što je dodatno uklopljeno u kontrastna vremena današnja je činjenica da se s tog hemingvejevskog mjesta do krčkog aerodroma dolazi za desetak minuta.
Uspješni biznismen sa sjevera Njemačke, ili iz Londona, a može i iz Norveške. Umoran, iznuren, na rubu sloma. Čemu bogatstvo kad se ne osjeća dobro. Saznaje za Lanternu Maltempo. Sjeda u avion.
Prebacuju ga iz zračne luke i dok se još nije ni ugnijezdio na sjedalu automobila – totalna divljina i isključenost iz civilizacije! Odmor može početi, a nakon rakijice dobrodošlice i nazdravljanja sa srdačnim Znidaršićem – životu se vraća smisao.
Generalno, kvarnerski otoci, a najveći od njih su Cres, Krk, Lošinj, Rab i Pag, ili administrativno barem njegov sjeverni dio, jedan su od najljepših dijelova Hrvatske i Mediterana. Uostalom, svjedočili smo tome prije mjesec dana u Londonu, na najvećem turističkom sajmu WTM-u kad je Kvarner prema izboru Lonely Planeta bio proglašen jednom od najljepših regija svijeta. Kasna jesen.
Od sjećanja na ljetne gužve do mokrog lišća na praznim prometnicama. Trajektom od Valbiske prema Cresu. Malobrojna vozila, u Malom Lošinju smo za manje od sata potpuno mirne vožnje. Skoro pa pusto. I poznate creske ovčice koje slobodno pasu – malobrojne. Niz kuća u malološinjskoj Poljani što ljeti pucaju po šavovima – prazne. I apartmani Probojčević su u ovom trenutku prazni.
Šteta jer ljepota Lošinja i ljekoviti zrak kojim je okupan i u ovom su dijelu godine jako privlačni. Baš kao i stabla limuna i naranči prepuna zrelih plodova. Zbog čega gostiju nema? Takva je tradicija.
Sve opet malo živne oko novogodišnjih blagdana pa opet smiraj do Uskrsa. Šteta, ponavljamo, jer da se osnaži prostor posebnim događanjima, da se stimulira gastro scenu, osmisli sajmove koji slave posebitost lošinjske klime privukli bi mnogo posjetitelja i kad nije ljeto.
Vodovod do Plata
Povratak na otok Cres i Stancija Plat. Dugo nam je bila na listi želja, konačno se i to realiziralo. Sjajna pozicija na uzvisini s koje se pruža pogled prema Krku. Do morske crte i prelijepih plaža dvadesetak je minuta šetnje.
S druge strane, do magistralne prometnice što povezuje Lošinj i Cres je samo nekoliko kilometara. Stancija je vrlo zanimljivo osmišljena, vlasnici vole karakteristične boje kao i jednako takvo bilje koje mirisom oplahnjuje Plat. Iznimna kvaliteta svega što je ugrađeno ili uneseno u Stanciju. Turističkim prometom zadovoljna vlasnica Vlasta Marušić planira nove investicije.
Ali – ima i problema. Kad se širila i uredila spojna prometnica željeli su da se ukopa i vodovodna cijev. Nije. Pa tako voda do Plata danas dolazi nadzemnim, nezaštićenim putem. Investicija koja bi omogućila ukopavanje definirala se neisplativom jer u Platu su samo tri stanovnika. Predivni otoci, a jako raseljeni. Žurimo na trajekt. Uzalud. Kad smo dojurili, taman je odmaknuo od pristaništa Merag. Vraćamo se u Cres. Kavica i šetnja. Pusti grad.
Pa povratak na Krk. I odjednom kao da više nije kasna jesen. Naseljena sela, i u Gradu Krku solidna živost. Iako, nažalost, i u Krku riva koja ljeti mami goste – sada je puna praznih terasa.
– Mnogo sam toga sama ne osmislila nego i realizirala. Volim raditi s drvom, volim pronalaziti originalne materijale kako bi cjelokupni prostor, vanjština i unutrašnjost bili potpuno skladni, lijepi, pojašnjava nam Maria Elena Spasić Stanić, vlasnica silno privlačne La Vilette, smještene u jednom od najpoznatijih predjela Krka – Ježevcu.
Uopće, osim Vilette koja se nalazi u samostalnom objektu, i njezina »matična« kuća ide u red raritetnijih arhitektonskih ostvarenja. Skoro je u cijelosti izgrađena od »recikliranih« materijala. Zidovi su od odbačenog kamena, jednake su takve i grede kao i većina ostalih elemenata. Okoliš je dinamičan zahvaljujući obilju autohtonog bilja, a i u samom apartmanu Vilette jako je puno već prije korištenih materijala. Zapravo, skoro pa primjer inventivnosti i maksimalnog poštovanja okruženja u kojem je nastala.
I to nije sve. Iako nam je poznato i iz prijašnjih obilazaka krčkih turističkih kapaciteta, vrhunske su recimo Luksuzne sobe Luce u Vrbniku, a sličnih primjera ima u Puntu, apartmani Michelle, pa Baškapoint u Baški, Mare&Mons u Malinskoj,… Jedno od simpatičnijih iznenađenja dočekalo nas je u Istarskom prolazu u samom srcu Krka. Tik iza Kamplina i katedrale – Lola Dream.
Arhitektonski minimalizam koji je osmislio savršeno gnijezdo za dvoje. Materijali i njihovo komponiranje u svim dijelovima Lole toliko su privlačni da nam je jasno kako oni koji uđu baš i ne vole – van.
Manje sna
Mogli bi i više, mogli bi kvarnerski otoci – posebno se to odnosi na Cres i Lošinj – biti manje usnuli, mada i ovako su lijepi i privlačni. Ili, da završimo s razmišljanjima Suzi Petričić, direktorice Turističke zajednice Grada Opatije koja je u ovoj etapi obilaska bila dio istraživačkog medijsko-HTZ-ovog tima.
– S obzirom na posao koji obnašam i funkciju koju nosim, ali i zahvaljujući činjenici da sam uz zaštitu prirode i turizam, baš kao i njihovu međusobnu povezanost, skoro cjelokupni svoj radni vijek, uvijek gledam »turističkim očima« na predjele u kojima se nalazim. Baš kao što ih uvijek kompariram s Opatijom. Nije otocima lako, uostalom i sami sami smo se uvjerili koji psihološki pritisak na goste čini zimski trajektni vozni red, tako da sam uglavnom zadovoljna viđenim. Raznolikošću, prirodnim ljepotama, razvijenošću Krka i posebno njegove unutrašnjosti. Ono gdje ipak ima mnogo prostora za napredak je ponuda što se primjerice tiče gastronomije. Uzročno je posljedična povezanost činjenica da ako zatvorite restorane i hotele, ni turisti neće dolaziti. Tu sam recimo jako ponosna na Opatiju koja iako zimi ima manji turistički pritisak, itekako živi intenzivnim životom i u tom dijelu godine. Krk ima taj potencijal i uvjerena sam da kad bi hrabrije krenuli u tu restoransko-gastronomsku priču, rezultati bi bili jako dobri i poticajni, naglasila je Suzi Petričić.
I u pravu je. Sve je tu, golema infrastruktura bi ipak morala biti značajnije u funkcij. I onda kad rujan mine.
Edi Prodan