Labinska turistička republika

Obožavam sve svoje goste, istinski im se radujem. Cijenim što dolaze ovdje kod nas, što nam poklanjaju povjerenje, što mi se nakon dolaska u svoje domove javljaju, zahvaljuju. Ali, i ja sam takva. Dajem se maksimalno. Nerijetko znam reći ljudima: nemam sutra rezervirano, slobodno ostanite još dan ako vam se ostaje. O mojem trošku.

Nema vam turizma bez takvih emocija. Nema ništa gore nego kad turisti misle da u njima vidimo samo novac. Ne, ja u njima uvijek i jedino vidim naše – prijatelje, ljude koji su svoj odmor odlučili provesti u našem kraju i u mojoj kući.

Gosti prijatelji

Iskreno emocionalno razmišljanje Lučane Mohorović, vlasnice Ville Romantice, beskrajno simpatične, ugodne kuće za odmor u podnožju Sv. Martina, onog nedaleko Labina, na najbolji je mogući način ocrtalo same postavke turizma, ali i smjera koji bi volio imati odrednicu – turizam na hrvatski način. Baš naše priče kojom uvijek iznova gostima želimo poručiti da nisu – gosti. Da su naši prijatelji.

Ne tako davno Labin, ili da pojasnimo ljudima kojima je jedino poznata današnja teritorijalna podjela Hrvatske, nekadašnja Općina Labin, bili su sinonim za – rudarski grad. A kad je grad takav, teško da se uz njega može vezivati pojam turizma. No, nakon svih mijena i nevolja koje su mu prouzročili deindustrijalizacija i zatvaranje rudnika, Labin opet pokazuje kako je jači od svih nevolja. On ne tuguje nad nekadašnjim vremenima, nad nekadašnjom snagom svog gospodarstva kakvog više nema. Ne, on gleda, opaža i vidi: turizam je današnja industrija. I upravo zbog toga na širem labinskom području, onom koje uključuje prije svih općine Sveta Nedelja i Raša, te u nešto manjoj mjeri, dakako kad je turizam u pitanju, i Pićan, svjedočimo pravoj eksploziji novih turističkih kapaciteta. Ovog puta, zahvaljujući našim finalistima, istinski privlačne vile u našu su završnicu ušle od Kunja, lokaliteta točno na brdima iznad Raše, pa sve do Martinskog, od kojih smo pak krenuli prema Zajcima. Vila na vilu. I silno simpatični ranč s domaćim životinjama – kozama i ovcama te jednim jako dobroćudnim konjem – nazvan Golden Valley.

Ono što je također zanimljivo, uz domaće ljude, na tom području je i velik broj investitora koji dolaze iz nekih drugih hrvatskih regija. U konkretnom slučaju Rijeke i Zagreba.
– Kao vrlo mlad i talentiran golman Pomorca i Orijenta sa samo 16 godina otišao sam u Udine. U nogometu nisam ostvario karijeru, ali nakon godina i godina rada u Italiji shvatio sam da želim povratak u Hrvatsku. Kupili smo kuću ovdje, nedaleko Labina, na poziciji koja odiše istinskim mirom, pravim ugođajem za pravi odmor. K tome, kuću smo temeljito redizajnirali, modernizirali je i doživjeli da nam sezona traje praktički koliko smo i otvoreni, da smo stalno puni, i to jako zadovoljnih gostiju, istaknuli su nam vlasnici vile Emma Maria, Majda Saršon i Miren Vukušić.

Mali prostor velikog bogatstva

Na iznimno malom prostoru, i to onom udaljenijem od mora, kad je labinski kraj u pitanju, dolazimo i do resorta Vila Vita koji u Vinežu, jednom od labinskih kvartova, stvara ugođaj netaknute prirode. Šljunčani put, šumarak, mediteransko raslinje i naselje od nekoliko razdvojenih smještajnih jedinica. Detaljnije razgledavanje nije bilo moguće jer, naravno, resort je bio pun. Njemački gosti uživali su krajem rujna u idealnom vremenu za odmor i obilasku zanimljivih destinacija koje je uz svega 45 minuta vožnje moguće pronaći na svim točkama Istre.
I onda Golden Valley. Ne, nije riječ o još jednoj od vila, u ovom slučaju u Martinskom pronalazimo pravi pravcati ranč. Njegove su vlasnice sestre Ana i Jasmina Paraker koje, iako su djetinjstvo i mladost provele u samom centru Zagreba, lani su ostvarile svoju želju: imati imanje u Istri. Osim kuće namijenjene odmoru gostiju, karakterizira ih i nekoliko hektara zemlje na kojoj obitavaju koze i ovce, jedan konj, ali uzgaja se i povrće. Želi li netko, boraviti se može i u kamp kućici koja se nalazi uz same štale.

– Najviše se boravku kod nas vesele djeca. S obzirom da je sve manje mogućnosti za direktni kontakt djece i životinja, naš ranč ima nekoliko funkcija. Osim samog upoznavanja sa životinjama, djeca i roditelji gube strah od takvog kontakta i, koliko imamo povratnih referenci, istinski uživaju kod nas, ističe nam Jasmina Paraker koja je u cijelosti preselila u Martinski dok sestra Ana još uvijek radi u Zagrebu kao odgajateljica u vrtiću.
– Ovdje smo od lani tako da je sve zajedno još uvijek u fazi rasta. Mnogo smo toga sami iskrčili, no želja nam je što je moguće više hrane, za goste i naše životinje, proizvoditi sami. U svakom slučaju, ono što smo željele ostvariti kupnjom ovog imanja u Martinskom na najbolji se način i ostvaruje. Specifična ekološka poljoprivreda i jednak takav turizam naš su cilj, zaključuje Jasmina.

I čini nam se kako je na dobrom tragu jer budućnost će u turizmu tražiti sve više i više takvih sadržaja. Kako se čini, neće ni Ana još dugo ostati u Zagrebu jer posla u Martinskom ne nedostaje, a kako je rekla Jasmina za sada i zarada prati posao koji su odredile kao svoju budućnost.
Prolazak kroz sela općine Sveta Nedelja pokazuje svu raskoš područja. Svojedobno smo se začudili da taj kraj, koji je u našoj svijesti nedovoljno turistički valoriziran, ima čak 1.500 turističkih kreveta. Danas ih je sigurno i više, a ono što se također da primijetiti je činjenica da nitko tko na tom području ulaže u turizam to ne čini sa željom da bude prosječan već drugačiji, bolji, zanimljiviji, privlačniji.

Mir za savršen odmor

Spuštamo se do Potpićna, pa pravac prema Općini Pićan. Također jednoj zanimljivoj sredini u istočnoj Istri. Cilj nam je mjesto Zajci, na samom križanju prometnica od kojih jedna vodi prema Gračišću, također jako napučenom turističkim sadržajima, druga prema Žminju i Kanfanaru od kojih počinje najrazvijenije hrvatsko turističko područje, ono koje povezuje Rovinj i Umag.

– Godinama sam dio turističke djelatnosti, rodom sam iz Umaga, no Zajci su postali moj drugi dom s obzirom da mi je supruga iz ovog dijela Istre. Nakon prve kuće za odmor koju su podigli njezini roditelji, došla je i ova druga, većih dimenzija i još direktnije osmišljena kako bi gostima pružila baš sve što ih zanima. Prema onom što nam kažu, turisti kod nas najviše cijene mir i mogućnost za apsolutni odmor. Znate, nije sve u moru. Danas se traže i drugi sadržaji, a jako je važna i ljubaznost domaćina, posvećenost svemu što može zanimati goste, od gastronomije do nabavke domaćih namirnica ako si sami pripremaju obroke, istaknuo nam je Dino Pašalić koji je, nov u porodici Bilić, sačekao našu ekipu koja je za ovaj set analize »stanja na terenu« bila upotpunjena dvjema iskusnim djelatnicama TZ-a Kvarner – Maricom Mogorović, dugogodišnjom članicom ekipe Najiznajmljivača te Anđelkom Kusturin koja nam se prvi put pridružila. Kako nam se čini, s obzirom na nezamjenjiva iskustva i spoznaje koje donosi »rad na terenu«, ne i zadnji. Uostalom, koliko god se trudili, još uvijek nismo prošli niti polovinu od 46 finalista.

Villa Unka je inače predviđena za ugošćivanje do osam osoba, najčešće dvije obitelji. Bogatstvo sadržaja i veliki bazen čine da se gosti uglavnom najviše zadržavaju u samom objektu.
– Ima oko Pićna mnogo lijepih pozicija za izlete. Ima i sadržaja kao što je Legen festival u Pićnu, pa događanja u Gračišću i Žminju do kojeg se dolazi cestom preko Svete Katarine, tu su i izazovne biciklističke staze ili jedinstvena ljepota slapa Sopot, ma do kud god se želi, stiže se za malo više od pola sata, pojašnjavaju nam u Villi Unka.

Lučanina poruka

Put nas je dalje vodio prema Žminju, Kanfanaru, Rovinju, Svetom Petru u Šumi, Pilatima nedaleko Pazina te Klarićima gdje smo na terasi Case Mille Olivi doživjeli možda i najljepši pogled – ne u Istri, nego puno, puno šire. Reportaža o tim destinacijama ide u sljedećem nastavku priče o Istri.
Istočna Istra, labinski kraj? Fantastična gostoljubivost, potpuna posvećenost gostima i deviza koju je na najbolji način oblikovala Lučana Mohorović, vlasnica Ville Romantice – »vrag zeja i šoldi!« Ipak su tu i danas živi geni Labinske republike koja je na prvo mjesto stavljala isključivo – čovjeka. Sve je drugo manje važno.