Ples oko mitske hrvatske planine

Iako uistinu drukčiji, pa i udaljeni, lokaliteti Zadra, Mandra na Pagu, kao i izavelebitskih Bužima i Velike Plane, u stvarnosti su uvelike definirani svojim smještajem uz Velebit, planinu koja ocrtava samu bit Hrvatske.

Zadar je u turističkom smislu definitivno prerastao u jednu od najzanimljivijih hrvatskih destinacija. Mnogo je razloga za to, ali kao i u svemu – najvažnija je podloga jasna razvojna vizija i sredstva koja su se u nju ulagala. Postao je, primjerice, jedna od privlačnijih hrvatskih, pa i mediteranskih aviodestinacija.

Ali ne zato što se to nekom snilo, nego zato što je Grad sustavno ulagao u određene aviokompanije kako bi se uspostavile stalne brojne aviolinije. Grad koji ove godine prelazi dva milijuna noćenja, kao i Županija, čvrsto na četvrtom mjestu u Hrvatskoj, učinili su i mnoge tranzicijske operacije koje su propale vojne komplekse i industriju preusmjerili prema poljoprivredi i brojnim uslužnim djelatnostima.

Sada su to pozicije privlačne kako gostima koji vole »partijati«, tako i onima koji preferiraju izvrsnost u gastronomiji. Svakako, u količinskom i kvalitativnom smislu jako se lijepo razvila i vinska priča tako da sa šireg zadarskog područja danas dolaze ponajbolja dalmatinska vina.

Diklo na moru

– Studiram i ponekad pomažem, dok je mama najviše u turističko-iznajmljivačkom poslu. Ona se fokusirala na turizam, na poslovanje s apartmanima. Nje možda Diklo baš dobar primjer za urbani turizam koji se također razvija u samom središtu, na Poluotoku, ali su zato ovdje jako lijepe plaže.

Udaljeni smo od središta nekih pet kilometara, tako da nas biraju pretežito gosti koji preferiraju obiteljski turizam, istaknuo nam je Leon Sić, inače Slavonac iz Osijeka koji je zajedno s majkom Renatom Antičević doselio u Zadar. Studira psihologiju i iako mu sad nije u fokusu bavljenje turizmom – nikad se ne zna.

Apartmani, a za konkurenciju u finalu Najiznajmljivača odabrali su onaj naziva »Robert«, su vrlo jednostavno, praktično i nadasve funkcionalno namješteni i uređeni. Ono što je pak najznačajnije u ovoj apartmanskoj kući, u ljetnom razdoblju stalno prepunoj, blizina je plaže. Udaljena je svega desetak metara pa gosti mogu sići do mora kad god se zažele osvježenja. Sve ostalo vrijeme mogu boraviti na terasama ili balkonima apartmana. Sadržajem možda nešto siromašnije od konkurencije koju smo obilazili u finalu, ali jasno je – blizina plaže definira izbor gostiju koje zbog te prednosti ostali sadržaji manje zanimaju i privlače.

Bitno je drukčija slika na otoku Pagu, pa tako i na onom njegovom dijelu koji pripada Zadarskoj županiji. Dakako, i na tom jedinstvenom otoku se krije velik dio odgovora zbog čega je Zadarska županija tako dobro pozicionirana u svehrvatskoj turističkoj ponudi. Putujemo polako Pagom uživajući u krajoliku. Cilj nam je mjesto Mandre, koje je doživjelo fantastičnu transformaciju.

Doživio ju je i čitav Pag, pa tako i globalno poznata Novalja u Ličko-senjskoj županiji, ali stupanj izgradnje koji se dogodio na potezu Šimuni – Mandre izazvao je pravu turističku košnicu, bilo da je riječ o nautičkom ili stacionarnom turizmu.

Zahvaljujući darežljivoj urbanizaciji koju je provela Općina Kolan, a čiji su Mandre sastavni dio, došlo je do prave eksplozije izgradnje, posebno apartmana i kuća za odmor, tako da se turisti u ljetnim mjesecima broje u tisućama i tisućama. Čim prođe ljetni period, posjećenost naglo pada, a tako je bilo i za našeg posjeta kući za odmor Mandi čije poslovanje vodi Dijana Baričević. Ona je zajedno s kćeri Kristinom i suprugom Mariom, koji i jest iz tog dijela Paga, Rijeku odlučila zamijeniti Mandrama.

– Nije mi žao. Mislim da je ovdje niz mogućnosti za uspješno poslovanje. Osim turizmu i iznajmljivanju naše Mandi, što nam ide jako dobro, veliku pažnju posvećujemo i preradi darova ovdašnje prirode, oblikovanju umjetnina i suvenira, kao i poljoprivredi i preradi, pojašnjava nam Dijana.

Treba i odmarati

Njihova kuća za odmor je uistinu jako ugodna, privlačna i vezuje uza se posjetitelje. S obzirom na to da su domaćini veliki ljubitelji životinja, imaju tri psa, naravno da su i pet frendly, a u planu im je i skoro osnivanje OPG-a.

– Kanimo se posvetiti proizvodnji maslinovog ulja, kao i raznih biljnih i voćnih likera povezanih s ovim krajem, a koji istodobno idealno nadopunjuju turističku, smještajnu komponentu našeg posla. Ljeti dolazi mnogo turista, a zimski period posvećujemo proizvodnji koja se u dobroj mjeri plasira putem turizma, pojašnjavaju nam Dijana i Kristina Baričević.

Uzmemo li u obzir da je riječ i o Općini Kolan, jasno je kako je i izbor autohtonih sireva fantastičan, a ne treba izgubiti iz vida ni to da je od njihove Mandi do Zrća samo – 12 kilometara. Izletnički gledano, uz fascinaciju samim Pagom, koja se događa svakom tko prvi put stupi na taj otok, blizu je Zadar, NP Paklenica, tu su Vrtovi Lunjskih maslinika.

Mada, kad se čak i površno, bez obzira na to što smo došli u kasnu jesen i što je puhala jaka bura, baci pogled na obalni predio, jasno je kako gosti baš i nemaju nekog razloga da bi se previše odvajali iz tog zanimljivog otočnog mjesta.

K tome, tu je i Mandi s bazenom, lijepim terasama, konobom, očaravajućim pogledom – na kraju krajeva, treba se čovjek nekad i samo odmarati. Uživati, predati se ljenčarenju, sirevima i vinima, čistom hedonizmu. »Mandi« je za to – dušu dala.

– Nekad se odlazilo, uglavnom prema industrijskoj Rijeci. Danas mladi s otoka uglavnom ne odlaze, a mi smo primjer ljudi koji su se, malo- pomalo, doselili u Mandre. Moja supruga nije rodom iz ovog kraja, rođena je Riječanka, što tek reći o kćeri koja je već i treća generacija Riječana i Riječanki nakon velikog doseljavanja u drugoj polovici prošlog stoljeća. Ali, tako smo odučili.

Razvojne mogućnosti, standard, kao i ljepota života ovdje su veliki, a odlična su nam i iskustva s Mandi, zanimljivo se baviti turizmom, upoznavati ljude, biti zadovoljan što je njima kod nas – lijepo, pojašnjava nam Baričević.

Nestvarno lijep prizor

Kružimo oko Velebita. Trajekt, prebacivanje u Liku. Novo je odredište Velika Plana. Dio velebitske doline čije je najveće mjesto Donje Pazarište. Fantastična priroda, obilje vode, potoci i rječice. Područje kao da je s nekog američkog filmskog seta. Očito se time i začarao doc. dr. sc. Bruce Jerkovich, vlasnik imanja Linden Tree Retrat & Ranch, kao i OPG-a koji nosi naziv po njegovom prezimenu. Potpuno nestvaran prizor u jednom pomalo već i zaboravljenom kutku Like.

Iako je Velika Plana svega pola sata udaljena od Gospića ili jednako toliko od autoceste u Perušiću. Samo se nama čini da je – daleko. Yerkovich, inače rodom iz doline Neretve, nemali je dio života proveo u SAD-u, na obje obale, da bi prije petnaestak godina odlučio u cijelosti se posvetiti ličkoj prirodi. Osnovao je ranč koji ima specifične smještajne jedinice, ali i restoranski prostor za goste gdje preferiraju isključivo sezonske, autohtone namirnice, u nemaloj mjeri kao čista ekološka proizvodnja uzgojene i na samom ranču.

– Znam da me teško definirati, mene i moj turizam, ali vjerujte mi, itekako to znaju cijeniti ljudi iz čitavog svijeta jer ovdje je bilo stanovnika iz više od 120 država! A to nešto govori. Iako su mi smještajni kapaciteti oko 20 postelja, preferiram manje gostiju kako bismo postigli kompaktnost. Ovo je mjesto na kojem se boravi, ali i mjesto s kojeg se odlazi na višednevno jahanje Velebitom.

Tada mi je desetak ljudi skoro i previše. Moje osoblje seli logor na pojedine pozicije tako da po nekoliko dana izbivamo. Nije to običan turizam, to je specifična varijanta koja ima i terapeutske učinke. Znaju ljudi isprva i negodovati, da bi na kraju bili i više nego sretni. Civilizacija je otišla u nekom smjeru koji za nju nje pretjerano dobar. Ja pak ljudima pokušavam, barem za vrijeme boravka kod mene, vratiti taj kotač civilizacije u smjer koji je najbliži ljudskom iskonu, pojašnjava nam egzistencijalistički dr. Yerkovich.

Zimski je period pa su na ranču samo on i još dvoje zaposlenih – djevojka iz Kupresa bavi se njegom konja, a drvodjelac iz Uzbekistana obrađuje drvnu građu kako bi se njime nastavilo graditi ili ograđivati ranč. Fantastična ljepota Velebita. I čudesnog ranča koji je zapravo svojevrsna oaza izvan vremena. Turizam? Da, i to vrlo specifičan, neobičan. Čini nam se, na odlasku, baš svakom od nas tako potreban.

Čudesni medo

I za kraj, Holiday home Mali Medo iz Bužima bio je ujedno i naš zadnji finalist koji smo se otputili obići. A ako se u turizmu može potražiti »kuću iz bajke«, onda joj je svakako jedna od adresa u Bužimu, podvelebitskom mjestu udaljenom nekoliko kilometara od Smiljana. Atmosfera doma.

U svakom smislu. Sadržajno – sve, od bazena, sauna, sanjkališta… gostima je na raspolaganju čak i – slana soba. Domaćini su stalno, ali krajnje nenametljivo na usluzi, a jako je dobra i ponuda gastronomskih specijaliteta tog dijela Like, od voćnih prerađevina, namirnica iz vlastitog vrta sa sezonskim povrćem, sve do posebnih kobasica s ličkim crnim tartufom.

– Nama su gosti sve. Suprug Radovan i ja u periodu kad imamo goste uzimamo smještaj u Gospiću kako bismo im uvijek bili pri ruci, kako bismo besprijekorno održavali imanje, kako bi ih na stolu dočekao topli kruh, i prije nego što ustanu, kako bi doručkovali.

Svaki dio namještaja ili drugih dekoracija su apsolutno brižljivo odabrani kako bismo našim gostima omogućili baš toplinu doma, pojašnjava nam Jasna Colnar, koju apsolutno, bez izuzetka, možemo svrstati u turizmu i gostima najstrasnije odane domaćice koje smo susreli ikad, za svih naših akcija obilaska i ocjenjivanja iznajmljivačkih sadržaja.

K tome, Mali medo ima i poseban PR tim, tvrtku Ponder Concept čije su članice iz svog međimurskog sjedišta samo zbog našeg dolaska doputovale u Liku. Fotografkinja Ela Trstenjak i Vlatka Zamuda, marketinški ekspert, vode društvene mreže i općenito brigu o slici Malog mede u javnosti. Poprilično uspješno, a kad se na sve nadovežu strast i rad Jasne i Radovana Colnara, uspjeh ne može izostati.

– Jedna od najvećih nagrada bila mi je kad je dijete jednih od gostiju, tužno što mora napustiti Malog medu, reklo: mama, a hoćemo li i mi doma ovako urediti našu kuću?!

Bilo mi je to istinski drago čuti jer kako sam vam i rekla, velika mi je želja da naši gosti osjete koliko nam je stalo do njihove ugode, zaključila je Jasna Colnar, naš ovogodišnji Najiznajmljivač, izbor najbolje vile, kuće za odmor, apartmana ili turističke sobe koji su potaknuli i podržali Ministarstvo turizma i sporta, Hrvatska turistička zajednica, dok ga je fizički i medijski proveo Novi list.

Slijedi proglašenje pobjednika o čemu ćemo javnost iscrpno obavijestiti u petak, 16. i subotu, 17. prosinca. Bilo je opet naporno, ukupno oko 4,5 tisuća kilometara hrvatskim cestama i autocestama, ali tako divno, nadahnjujuće iskustvo. Hrvatska je, ponovimo to i na kraju, na svakoj svojoj stopi jedinstvena, posebna, drukčija, jednostavno – lijepa zemlja dobrih domaćina.